Pojam govor mržnje se često može sresti u svakodnevnom životu kao dio javnog govora i prostora, a ekspanziju je doživio razvojem on-line medija, uključujući i društvene mreže. Žrtve govora mržnje su najčešće nacionalne, seksualne, vjerske manjine, ali i izbjeglice.
Posljedica je mnogo – od onih socijalnih, do psiholoških, pa čak i fatalnih. Uprkos svemu, ovo je problem o kojem se nedovoljno govori, a razlozi se kreću od straha od diskriminacije do straha od stigmatizacije – kao što je slučaj sa seksualnim manjinama.
Mnogi korisnici govora mržnje se kriju iza pojma sloboda govora, koja je čovjeku data kao jedna od osnovnih sloboda. Vezu između ovih pojmova nam je pojasnila psihologinja Nermina Vehabović – Rudež.
“Svaki čovjek ima potrebu za slobodom, to je psihološka potreba. Znači, da mogu govoriti šta mislim – a da ne povrijedim drugog, da mogu raditi šta želim – a da ne ugrožavam sebe i drugog, ponašati se…
Niko nema prava da ugrožava tuđu slobodu, pa bi onda mjera bila: Moja je sloboda sve dok ne ugrožavam tvoju slobodu”, rekla nam je sagovornica.
Opširnije o ovoj temi, ali i o etičkoj odgovornosti medija u suzbijanju govora mržnje, pogledajte u emisiji: “Pitajte – odgovaramo!”
Ivana Dusper