Nerijetko se u javnosti govorilo o mentalnom zdravlju u vrijeme pandemije. Konkretne savjete smo potražili kod psihoterapeuta i psihologa, doktorke Nermine Vehabović Rudež.
Kaže da čovjeka svako osujećivanje u njegovim namjerama može ljutiti, nervirati i dovoditi u neko psihološko stanje koje nije za njega ugodno.
“Mislim da više od stavljanja ovih restrikcija o kretanju ljude “izluđuju” nejasne upute. Ako možete otići u Istočno Sarajevo i u Visoko u ZDK od kojeg vas dijeli samo 30-ak kilometara, koja je namjera mjera. Nedostaje nam saradnja. Zbog toga su ljudi sa jdne strane uplašeni,ne kreću se, a drugi su opet odlučili da ne poštuju ništa i da žive svoj život onako kako su naumili. Rizikujući pritom svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih.”
Na pitanje koliko je česta pojava anksioznosti, straha i da li ljudi zaista traže savjet više otkad je počela pandemija kaže: “Da, svakako. Mi smo zato i počeli sa nekim edukacijama i liveovima u kojima smo ljude obavještavali da će te reakcije biti normalne, da će stanja biti normalna i da su to stanja koja nam zapravo upućuju na to da se pokušavamo adaptirati na novonastalu situaciju. Zaista imam jako puno terapije sa djecom i sa adolescentima koji naočigled nisu toliko izloženi virusu ako virusu, ali jesu posljedicama svih ovih restrikcija.”
Sopstveno zdravlje uzimamo u sopstvene ruke
Vehabović Rudež navodi i da čekanje vakcina, ali i činjenica da smo jedna od rijetkih zemalja u kojima imunizacija još nije počela, može utjecati na naše psihološko stanje.
“Postoje ljudi koji jedva čekaju da se vakcinišu, postoje oni koji sami odlučuju da ne žele da se vakcinišu, ali država kao neko ko bi trebao da se brine o građanima je odgovorna da nabavi dovoljan broj vakcina, da ponudi to svakome ko želi da se vakciniše i na taj način dovedete u stanju kvalitetnijeg življenja. U zdravstvenoj ustanovi svaki pacijent ima pravo da odluči kako želi da se liječi. Bez obzira o čemu se radi. Tako i ovdje. Preuzimate sopstvenu odgovornost za sopstveni život. Zato se potrebno kvalitetno informisati.”
O činjenici da se povećao broj razvoda navodi da je na scenu, zahvaljujući pandemiji, izašlo sve ono što je nekvalitetno unutar već podrivenog sistema življenja u BiH.
“Mislim da ljudi žive u nekim vještačkim tvorevinama za koje nisu zadovoljni i jedna ovakva situacija iznjedri na površinu sve ono što je negdje tinjalo. Ima varijanta gdje ljudi nakon 20 godina odlaze, a ima i varijanta gdje ljudi žele da ostanu jer su tokom zatvorenosti procijenili da to vrijedi da se nekako spasi. Ne možemo pandemiju gledati samo u negativnom svjetlu, već i u onome što je dobro donijela. Da su se mnogi roditelji zašravo zapitali šta im djeca rade, iako su se mnogi suočili sa poteškoćama odgajanja djeteta, u stvarnom smislu. Bračni odnosi su se neki ustabilili, podigli su se na višu razinu. Mnogi ljudi su, nesvjesno ili svjesno, napravili prioritete u svom životu. Vidjeli su da je možda povratak u prirodu način na koji će spašavati svoj brak i sopstveno biće.”
Djeca su totalno okrenuta Youtubeu
Posebno je teško u doba korone za ljude koji imaju hronične bolesti. Na pitanje kako da sačuvaju zdravlje roditelji djece koja imaju svakako neki problem ili neko hronično stanje od straha za njihovo zdravlje i korone doktorica kaže: “To je dosta teška priča u smislu doživljavanja djetetove patnje, a onda i ta unutarnja snaga roditelja koji želi da neminovno pomogne svom djetetu, u svakom trenutku. Tu je neminovna psihološka podrška iako roditelji rijetko traže pomoć za sebe. Oni bi prije da se dadne pomoć djetetu, ali mi u psihoterapiji vjerujemo da ako ne pomognemo roditelju, mala je vjerovatnoća da ćemo moći dati cjelokupan kapacitet djetetu. roditelj mora da prepozna da je njegovo ojačavanje psihološko znak i put da dijete bude bolje i stabilnije.”
O online nastavi kaže da je šokantno da se online nastava, u dosta škola, izvodi tako da su isključene kamere.
“To je atak na socijalni kontakt. Negdje gdje ne vidite facijalnu ekspresiju, ne vidite neverbalnu komunikaciju, to je udar na ovo naše ljudsko. Sve toutiče na djecu da formiraju odnos prema školi koji je neobavezan. Banalizovan je značaj učenja, truda. Čujem od djece da im jako fali druženje. Negativan utjecaj pandemije je i okrenutost djece Youtubeu i oni dobijaju totalno iskrivljenu sliku stvarnosti. Budnost roditelja je mnogo važna.”
RTV Visoko/federalna.ba