Ljevorukih osoba na cijelom svijetu prema statistici ima 10%, što dovoljno govori da je ostatak svijeta prilagođen dešnjacima, kojih je oko 90%.
Djecu se godinama unazad pokušavalo “podešnjačiti”, a izgovor za to je bio da će im kasnije u životu biti lakše, jer je okolina prilagođena dešnjacima. Razne mašine, alati, razna pomagala… sve dizajnirano za korištenje dešnjacima. Uzeti makaze, nož u “krivu” ruku i rezati dok izgleda kao da će se porezati, otvarati konzervu, naviti sat, voziti auto, sjesti za računalo i koristiti se mišem… za sve te radnje treba puno više vremena i kreativnosti da bi ih se savladalo.
Naime, mozak je sačinjen od dvije polovine. Ukoliko je lijeva strana mozga dominantnija, onda je ta osoba najvjerojatnije dešnjak. Kod ljevorukih situacija je složenija, pa tako sedamdeset posto ljevorukih osoba također ima dominantniju lijevu stranu mozga. A ostalih 30 posto ljevorukih osoba imaju dominantniju desnu stranu mozga, ili je ta dominacija podjednako podijeljena na obje strane mozga.
Zanimljiv podatak je da su tokom 18. i 19. stoljeća ljevoruke osobe smatrane kao osobe s nedostatkom i djecu se forsiralo da koriste desnu ruku.
Ljevorukim osobama nije uvijek bilo lahko: kroz historiju su često bile stigmatizirane, a ljevorukost se smatrala manom, slabošću, čak i abnormalnom pojavom, zbog čega se djecu prisiljavalo da pišu desnom rukom. Iako naučnici još uvijek nemaju odgovor na pitanje zašto je neko ljevoruk, složni su u mišljenju kako je ljevorukost rezultat utjecaja gena, ali i vanjskih faktora (utjecaja okoline).
Međutim ,da je to potupuno normalna “prirodna” pojava, i da se kao takva ne treba mijenjati, dovoljno govori čuvena rečenica “da nismo svi isti”. Potrebno je prihvatiti da nekom za neke stvari treba više ili manje vremena, a sve u cilju postizanja savladavanja određenih vještina.
Da su ljevaci zaista posebni, vrlo inteligentni govori činjenica da su neki od najvećih genijalaca u povijesti čovječanstva bili upravo ljevoruki: Nikola Tesla, Albert Einstein, Aristotel i Marie Curie neki su od najvećih umova u povijesti čovječanstva s jednom zajedničkom karakteristikom.
Iako se ljevaci od ranog djetinjstva moraju suočavati s nizom svakodnevnih izazova u svijetu dešnjaka. Naučna istraživanja pokazuju kako ljevaci u mnogočemu posjeduju karakteristike koje ih izdvajaju iz prosjeka:
Imaju bolju memoriju. Ljevaci imaju puno bolje pamćenje od dešnjaka: istraživanja su pokazala kako se ljevoruke osobe bolje, brže i jasnije prisjećaju događaja iz prošlosti. Objašnjenje naučnika jest da su kod ljevorukih osoba dvije hemisfere mozga snažnije povezane.
Skloniji su kreativnim područjima. Mnogi ljevaci mogu se pohvaliti odličnim sluhom i zavidnim muzičkim sposobnostima. Muzika, umjetnost i arhitektura područja su u kojima su ljevaci puno uspješniji od dešnjaka. Dovoljno je pogledati listu nekih od najvećih umjetnika u historiji čovječanstva koji su bili ljevoruki: Leonardo Da Vinci, Michelangelo, Picasso i Beethoven samo su neki od njih.
Genijalni umovi. Jednostavno rečeno, ljevaci imaju izraženiju crtu individualnost i razmišljaju drugačije od ostalih. Oni imaju sasvim drugačiji pristup rješavanju problema od dešnjaka i pokazuju veće sposobnosti razmišljanja, odnosno pronalaska različitih rješenja za isti problem. Dakle, riječ je o originalnom i kreativnom razmišljanju koje vodi do inovacija.
Prednosti u sportu. Ljevoruke osobe imaju određene prednosti u interaktivnim sportovima poput tenisa i boksa. Njihove sposobnosti najbolje dolaze do izražaja u sportovima u kojima se traži brza reakcija kojom zbunjuju protivnika naviknutog na reakcije desne strane.
Bolji su vozači. Možda će vas začuditi ova informacija, ali statistike pokazuju kako 57 posto ljevorukih osoba prođu vozački ispit iz prvog pokušaja, dok su brojevi nešto manji kad je riječ o dešnjacima – tek 47 posto. Ako vas ni ovo nije uvjerilo, dovoljno je reći kako su neki od najboljih vozača na svijetu ljevoruki, uključujući slavnog Ayrtona Sennu i Valentina Rossija.
Lakše gube živce. Iako nen baš pohvalna osobina, ljevaci su u pravilu sramežljiviji i teže artikulišu osjećaje, što znači da brže “planu”. Mozak ljevaka drugačije procesuira emocije i raspoloženja zbog čega vrlo često reaguju ljutnjom.