Međunarodni dan žena (skraćeno Dan žena) se obilježava 8. marta svake godine.
Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.
Prvi Dan žena je obilježen 28. februara 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.
Između ostalih važnih historijskih događaja, njime se obilježava i požar u fabrici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova.
Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku.
Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uslova i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti na 8.3. su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila ‘Međunarodni dan žena’ na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8. marta 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Alexandra Kollontai nagovorila je Lenjina da 8.3. postane državni praznik i tokom sovjetskog perioda se koristio za obilježavanje “herojstva radnica”.
Međutim, u mnogim komunističkim državama je taj praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika za muškarce da iskazuju svoju ljubav i poštovanje prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj je, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.
Praznik se službeno obilježava neradnim danom u: Afganistanu, Angoli, Armeniji, Azerbejdžanu, Bjelorusiji, Burkini Faso, Kambodži, Kini (samo za žene), Kubi, Gruziji, Gvineji Bisau, Eritreji, Kazahstanu, Kirgistanu, Laosu, Madagaskaru (samo za žene), Moldaviji, Mongoliji, Nepalu, Rusiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ugandi, Ukrajini, Uzbekistan, Vijetnamu i Zambiji.
U nekim zemljama, poput Kameruna, Hrvatske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Bugarske i Čilea, dan nije državni praznik, ali se neslužbeno obilježava.
Na Zapadu se Međunarodni dan žena uglavnom prestao obilježavati 1930-ih, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom.
Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975, koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena.
Danas mnoge organizacije u svijetu, obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.
Podsjećamo da je ove godine Krizni štab Ministarstva zdravstva Zeničko-dobojskog kantona donio tri nove naredbe, od kojih se jedna odnosi na zabranu bilo kakvih osmomartovskih zabava povodom Međunarodnog dana žena, zbog pogoršane epidemiološke situacije u BiH.
RTV Visoko/Wikipedia