Svjetski dan bolesnika obilježava se svake godine 11. februara. Inicijativa za obilježavanje ovog dana potječe iz 1991. godine, kada je pokojni papa Ivan Pavao II doznao da boluje od Parkinsonove bolesti, te je ovaj dan prilika za podsjećanje na prava koje svako od nas ima kada se nalazi u ulozi bolesnika.
Svakodnevno svjedočimo novim i teškim bolestima, kako onim fizičkog, tako i onim psihičkog porijekla. O fizičkim bolestima češće i lakše govorimo, dok ove druge kao da “guramo pod tepih”. Jedna od najčešćih bolesti psihičkog porijekla je depresija, koja je vrlo često potaknuta različitim psihološkim i društvenim stresovima.
“Depresivnost može biti bolest. To je stanje koje je dugotrajno, koje pogađa i fizički i psihički plan čovjeka, gdje treba jako puno strpljenja kod same osobe da se iznese s tim, njegove okoline i ljekara, odnosno psihijatara, koji se brinu za ta stanja“, pojasnila nam je psihologinja i psihoterapeutkinja Nermina Vehabović – Rudež.
Važnost i vrijednost zdravlja najčešće shvatamo kada i sami ili neko nama blizak oboli od teške bolesti, pa se susrećemo s boli, patnjom, trpljenjem i neizvjesnosti ishoda. Koliko god je važna dobra zdravstvena njega, isto toliko je važna njega porodice, prijatelja i zajednice. Medicina liječi bolesti, a najbliži, svojom nesebičnom njegom, pomažu jačati duhovnu snagu oboljelih, što je u liječenju i kvaliteti života jednako važno.
Težnja svih nas treba da bude promicanje humanijeg i boljeg života za sve oboljele, naročito za stare, bolesne i osamljene. Ponekad nismo svjesni da, možda, naš glas, lijepa riječ i ohrabrenje bolesniku mnogo znači.
Dženeta Lopo