Srijeda, 17 Aprila, 2024

Stvar koju mnogi roditelji zaboravljaju, a ključna je u podizanju uspješne djece

Psihološkinja Aliza Pressman provela je 20 godina proučavajući kako treba odgajati uspješnu djecu – ovu vještinu roditelji uporno „previđaju“, a ona im na nju uporno skreće pažnju.

Aliza Pressman je razvojna psihološkinja koja već dvije decenije pomaže roditeljima da se nose sa svim izazovima odgajanja djece. Iz svoje prakse psihološkinja izvlači zaključke i savjete dijeli i na Instagramu.

„Kao psihološkinja, provela sam skoro 20 godina proučavajući kako se brinuti o djeci i kako ih vaspitavati da bi izrasli u dobre ljude. Vještina koja se obično previdi i zanemari, a na koju uvek ukažem novim roditeljima – jeste unutrašnja efikasnost“, napisala je Aliza u tekstu na portalu cnbc.com, pa u nastavku objasnila šta to znači:

„Unutrašnja efikasnost jeste vjera pojedinca u sopstvenu sposobnost da uradi ono što je potrebno da bi ispunio svoje ciljeve. Samopoštovanje ili samopouzdanje moglo bi da kaže: ‘Ja sam nevjerovatan!’, ali unutrašnja efikasnost je tu da kaže: ‘Imam ono šta je potrebno da ovo shvatim i postignem ono što mi je namjera.’“

Psihološkinja piše da je veća vjerovatnoća da će djeca koja imaju jak osećaj za unutrašnju efikasnost prihvatiti izazov i uložiti napor kako bi postigla cilj. Ta djeca će se, umjesto da za svoje neuspjehe krive spoljašnje okolnosti ili neki nepromjenjivi nedostatak, fokusirati na faktore koji su pod njihovom kontrolom, prenosi Zadovoljna.

Istraživanja pokazuju da djeca grade unutrašnju efikasnost na četiri načina:

Iskustvo ispravljanja grešaka

Da bi se to dogodilo, djeca moraju da se suoče sa izazovom na pravom obrazovnom ili starosnom nivou. Guranje u iskustva za koja nisu spremni može biti kontraproduktivno. Kad god se zabrinu da nešto ne mogu da urade, možete im to objasniti time da su za to još mali i da će uspjeti kada porastu.

Učenje od drugih koji to ispravno rade

Važno je da djeca vide druge koje smatraju sličnima sebi, barem u nekim specifičnostima (kao što su godine, rasa ili etnička pripadnost, rodni identitet, interesovanja) kako postižu slične ciljeve.

Vršnjačko modeliranje ne mora da dolazi od osobe koja je baš istih godina kao i naše dijete, ali gledanje mnogo starijeg djeteta druge rase ili pola kako nešto postiže možda neće imati isti efekat.

Podsjećanje na to da je moguće popraviti stvari

Priče koje sami sebi pričamo o prošlosti grade naš osjećaj kompetentnosti za budućnost.

Studije pokazuju da ljudi koji se oslanjaju na optimizam, razmišljaju o rastu i vjeruju u sebe često imaju slična iskustva kao i njihovi pesimistični vršnjaci – samo se bolje sjećaju uspjeha nego neuspjeha.

Osjećaj smirenosti u tijelu

Ako se djeca osećaju stres, mučninu ili anksioznost kada se suočavaju sa izazovima, može biti teško da ga savladaju ako se ne vodi računa o njihovom fiziološkom odgovoru.

Podučavanje naše djece samoumirujućim praksama poput dubokog disanja će im pomoći da postanu kompetentni u onome na šta se fokusiraju.

Kako pomoći djeci da izgrade unutrašnju efikasnost

Ohrabrite ih da pokušaju u nečemu u čemu nisu odmah dobri.

Umesto da kažete: „Praksa vodi savršenstvu“, jer znamo da to nije uvijek tačno — i zapravo ne težimo savršenstvu – podsjetite svoje dijete da „Napor dovodi do evolucije“.

Objasnite da biste ispravili.

Nemojte samo označavati greške crvenom olovkom i reći: „Opet griješiš“. Umjesto toga, pokušajte da ponovite, preformulišete, promijenite pitanje, razjasnite uputstva i pređete kroz prethodno naučene vještine.

Čak i maloj djeci koja pokazuju na crvenu jabuku i kažu „plava“ možete reći: „O, da, borovnice su plave, a ovo je crvena jabuka“ umjesto da ih samo ispravite ili kažete: „To nije plavo, šašavko.“

Pohvalite konkretno kada je zasluženo.

Kada kažemo „Dobro si to uradio“, to mora biti iskreno i konkretno. Recite djetetu kada prepoznajete njegov pravi trud, upornost, kreativnost, nezavisnost i kompetentnost.

Ne morate potpuno da izbrišete „dobro si to učinio“ iz svog rječnika, samo dodajte malo više detalja, na primer, „Dobro si primijenio to šahovsko otvaranje koje si naučio.“

Ukažite na strategiju.

Pomozite djeci da povuku granicu između akcije i postignuća. Ako vaše dijete dobro napisalo esej, na primjer, možete reći: „Primjetio sam da si napravio nacrt. Kladim se da je to jedan od razloga što si tako dobro prošao.”

Ili „Primjetio sam da nisi napravio nacrt. Možda je zaista teško napisati esej kada nemaš nacrt. Hajde da pokušamo da napišemo jedan zajedno.“

Kada djeca shvate da njihovi neuspjesi nisu posljedica trajnih ograničenja, postoji mogućnost da napreduju u budućnosti.

RTV Visoko/Akta.ba/N1 BiH

 

 

 

 

povezani članci

POPULARNO