Jurijev ili Đurđevdan, najveći je Romski praznik, koji slavi povratak proljeća. Na ovaj dan Romi se posebno svečano oblače, kuće ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama, i na ovaj dan posebno bude bogata trpeza.
U Visokom je tradicija, da dan prije Jurijeva svi Romi idu u naselje Carica, gdje se nalazi prirodni izvor vode, okružen prirodom i potokom koji protječe kroz to mjesto.
Tog dana, svi koji dođu u Caricu od kuće ponesu onoliko crvenih krpica koliko članova u porodici imaju, kao i prazne boce ili kante za vodu. Crvene krpice vežu se za grane drveta drijena i za svaku krpicu izgovoraju: “Ostavljam bolest, uzimam zdravlje“, Romi u Visokom vjeruju da to donosi zdravlje porodici.
Nakon ovog, pristupa se drugom obredu u kojem se beru male grančice drveta drijena, prave se trube i svirale od lijeskove i vrbove kore, te se toči voda sa izvora. Navečer se u romskoj mahali pali logorska vatra, gdje se okupe i stari i mladi, i uz muziku dočekuju Jurijev.
Sutradan na Jurijev, ko prvi ustane na uranak uzima grančice drijena i laganim udaranjem budi ostale ukućane, tako što govori: „ Zdrav bio kao drijenovina“, a zatim se kuhaju i boje jaja žarom i lukovom ljuskom.
Jurijev je praznik specifičan za visočke Rome, iako ga u Visokom slave i drugi narodi. Slavilo se i prije rata, mada je prije bio običaj da petog maja na mjestu gdje se drijen bere i vežu krpice, napravi i teferič na kojem se jelo, pilo i veselilo.
Romske porodice, Jurijev nastavljaju slaviti u svojim kućama u kojima ima mjesta za svakog dobronamjernog gosta.
Dženeta Lopo