Četvrtak, 25 Jula, 2024

Redovni studenti u FBiH će uskoro moći raditi do 180 dana godišnje

Prema Prijedlogu zakona, studenti će moći zaključivati ugovor s poslodavcem dva puta u jednoj godini, a neće moći raditi na rizičnim poslovima

Vlada Federacije BiH je na prijedlog Federalnog ministarstva rada i socijalne politike krajem prošle godine utvrdila Prijedlog zakona o dopunama Zakona o radu kojim se reguliše privremeni i povremeni rad studenata.

Predlagač u obrazloženju pojašnjava da ova dopuna Zakona o radu propisuje da se za obavljanje privremenih i povremenih poslova može zaključiti ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova i sa studentom, odnosno sa osobom upisanom na akreditovanu visokoškolsku ustanovu koja studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja na način utvrđen statutom visokoškolske ustanove, a u skladu sa propisima kojima se uređuje visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini, odnosno FBiH.

Puno i skraćeno radno vrijeme

Takav ugovor, obrazloženo je, može se zaključiti isključivo za poslove koji nisu poslovi sa povećanim rizikom u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu, te za poslove za koje se kod poslodavca zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, za sezonske i pomoćne poslove, sa punim ili nepunim radnim vremenom.

Također, student ovaj ugovor može zaključiti najviše dva puta u toku jedne kalendarske godine, a na period koji ukupno ne može biti duži od 180 dana u toku kalendarske godine.

Student je dužan dostaviti odgovarajući dokaz, potvrdu ili uvjerenje, o svom statusu, koju može izdati isključivo akreditovana visokoškolska ustanova kod koje studij pohađa redovno, vanredno, učenjem na daljinu ili kombinovanjem ova tri modela studiranja. Međutim, student koji zaključuje ugovor o privremenim i povremenim poslovima na ovakav način ne može biti mlađi od 18 niti stariji od 26 godina života. Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim uslovima kao i za radnike u radnom odnosu, te druga prava, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Adnan Smailbegović, predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH kaže kako je ovo prijedlog poslodavaca na kojem su oni dugo insistirali.

“To je bio naš prijedlog koji je resorni ministar (Adnan Delić op.a.) prihvatio i uputio u proceduru. Mislim da smo mi jedina zemlja u Evropi u kojoj je onemogućen rad studentima. Dakle, student trenutno ako zasnuje radni odnos s bilo kim, on gubi status studenta, što je van pameti. Zašto redovan student ne bi mogao raditi određeni broj sati dnevno, recimo 4 sata, pogotovo u ljetnom periodu kada radnika treba, a kada su studenti slobodni. Šta se onda dešava? Studenti rade na crno. E, po novom zakonu ih sasvim fino, legalno, uvedete u sistem, da ljudi normalno rade, da imaju prava iz radnog odnosa, da nisu na crno, da ljudi plaćaju doprinose na to, da imaju zdravstveno osiguranje, doduše imaju ga već kao studenti, ali svejedno, evo i jedan dio penzionog će im biti uplaćen. Dakle, imaju sva prava iz radnog odnosa”, pojašnjava za Buku Smailbegović.

Najviše posla u ugostiteljstvu

Dodaje kako studenti neće moći raditi određene poslove koji su rizični i za koje su potrebne posebne obuke.

“Ovo je korisna stvar. Studenti najviše posla mogu naći u ugostiteljskom sektoru, pogotovo ljeti kada je udarna sezona. Dakle, to su poslovi koji su vezani za ugostiteljstvo i hotelijerstvo. Građevina je već malo opasnija iako je i ona sezonski posao, ali ima i tamo poslova koju su benigni i koje će moći raditi”, govori nam prvi čovjek Udruženja poslodavaca FBiH.

Prema njegovim riječima, dok nije bilo nedostatka radne snage bilo je i opravdano reći da ne mogu raditi studenti, ali danas to više nije slučaj.

“Prije nekoliko godina je bilo dosta nezaposlenih ljudi, kojima je trebalo dati prednost, u odnosu na studente, penzionere. Sada kada se situacija promijenila, nama je u interesu da sve domaće resurse, odnosno da sve ljude koji mogu i hoće da rade, da uposlimo na neki način. Tu su studenti možda prvi, a tu su i penzioneri. Po našem trenutnom zakonu, samo penzioner koji ima punu penziju može raditi, s tim da se i njemu moraju uplaćivati puni doprinosi, što nema previše smisla. Vi od tih ljudi, ipak, ne možete očekivati puni radni učinak, a plaćate pune doprinose. S druge strane, penzioneru koji prima penziju dobro dođe da uradi nešto po tri-četiri sata, koliko ko može. To je benefit i za poslodavca i za radnika”, kaže Smailbegović.

Upisna politika i praksa u kompanijama

Tek kada se iscrpi domaća radna snaga, dodaje naš sagovornik, slijedi zapošljavanje stranaca. A da bi domaća radna snaga bila kvalitetnije iskorištena, potrebne su i reforme u obrazovnom sistemu.

“Mi dosta radimo i na nivou srednjeg i visokog obrazovanja. Dvije stvari su nam važne. Prvo, upisna politika. Da se upisna politika prilagodi tržištu rada, a ne da srednje škole upisuje tamo gdje imaju profesora i kadrova. Recimo, u gimnazijama je puno profesora, pa hajde da upišemo dosta gimnazijalaca, a poslije ne znaju šta će s njima. Ista stvar je i na fakultetima”, navodi.

Druga stvar, koju smatra još važnijom, jeste da se kod zanatskih zanimanja i tehničkih fakulteta, napravi čvrsta saradnja između privrede i obrazovnih institucija.

“Saradnja koja će rezultirati praksom u kompanijama. To je ovaj dualni sistem obrazovanja, na kojem smo mi dosta radili, ali još nije zaživio. Očekujemo u Kantonu Sarajevo da se prvi zakon donese. Dakle, da jednostavno učenik koji ide na bravarski zanat da u prvoj, drugoj, trećoj godini, dolazi dva-tri dana u kompaniju da radi, da je u firmi, da nešto nauči. Ne samo da ide u školu, u razredu će on naučiti neka teoretska znanja, ali se zanat uči u firmi. Na taj način imate i dobre šanse da zadržite takve ljude, da imaju posao automatski. Mada, ne treba ni tu imati prevelike ambicije, možete vi mijenjati obrazovni sistem koliko hoćete, ali ako ljudi ne žele da rade neka zanimanja, ako neko neće da radi na građevini, da bude tesar, zidar, moler, džaba ga je učiti. Radi se o tome da se tržište rada iznivelisalo i da je veća potražnja od ponude i onda ljudi počinju da biraju posao. Eh, ako bira, onda bira posao koji je lakši, gdje se manje umara, gdje može manje raditi, koji je bolje plaćen itd. To zasigurno nije ni građevina ni neka teška industrija. To su teški poslovi, da budemo objektivni. Treba na skelu se popeti na 38 stepeni i malterisati. To se baš svakome ne radi. Ili ako već radi, očekuje ozbiljan novac. Takve poslove će uglavnom prvo nadomjestiti stranci”, zaključuje Smailbegović.

RTV Visoko/Buka

 

 

 

 

 

 

 

 

povezani članci

Najnovije