Čista ljubav i apsolutni osjećaj ispunjenosti onim što radiš. Naročito kad si okružen iskrenim prijateljima i muzičarima koji dijele iste vrijednosti. Ovako je razgovor započeo gitarista “Bombaj štampe” Nedim Babović, govoreći o vremenu koje je ostalo iza benda, koji postoji više od 40 godina i svemu što je stalo u te godine sviranja, nastupanja i stvaranja nove muzike.– Sve je to prošlo u trenu i uživanju – dodaje Babović osnivač “Bombaj štampe”, koja postoji od 1982. godine.
Koje koncertno sjećanje Vam je najdraže ili među dražim?
Mi mnogo volimo da sviramo uživo pred publikom tako da se svakom koncertu posvećujemo sa najvećim uživanjem. To je vjerovatno razlog što su najjače emocije i sjećanja uglavnom uvijek sa posljednjeg koncerta. Trenutno je to naš posljednji nastup na “Birfestu” Beogradu.
Postoji li neka anegdota koju biste mogli podijeliti s nama?
Naše druženje posljednjih 40 godina jeste jedna velika anegdota tako da mi je teško da izdvojiti nešto posebno. Mnogo je tih budalaština bilo i još uvijek to traje.
Kako su promjene unutar samog sastava i uopšte unutar države u stvari uticale na samu muziku “Bombaj štampe”?
“Bombaj štampa” od svog nastanka ima jasno definisan žanr i estetiku. Dolazilo je do promjena u ljudima koji su svirali, ali je ideja “Bombaj štampe” uvijek ostala ista. To se vidi i po našim albumima, singlovima.
Kada iz današnje perspektive posmatramo, kakve promjene je donio novi primitivizam i da li bi danas jedan takav pokret imao jednaku moć kao tada?
Danas je drugo vrijeme tako da mi je teško staviti sve to u današnji kontekst. Novi primitivizam je bio jednim dijelom kritika tadašnjeg društva i događanja u njemu, a mislim da to nema nikakve veze sa svim ovim što se danas dešava. Mada isto tako mislim kako ima dosta prostora da neke mlade snage počnu osnivanje nekog novog pokreta, neke nove i drugačije energije.
Kako posmatrate muzičku produkciju u ovom trenutku, kao i muziku koja nastaje na našim prostorima, ali i u cijelom svijetu? Šta pozitivno, a šta negativno vidite u onome što nove generacije stvaraju? Može li ova muzika da mijenja svijet?
Mladi bi uvijek trebalo da stvaraju neku novu muziku i da budu drugačiji od svojih prethodnika. To je uvijek dobro, čak i ako je pogrešno. Mladi su tu da krše pravila u muzici i otvaraju neke nove pravce. Ako nema toga sve postaje dosadno i monotono. Imamo mnogo novih pravaca i dobre nove muzike koja možda nažalost ne može toliko doći do izražaja zbog hiperprodukcije informacija. Muzika uvijek mijenja i čuva svijet. Muzika je najveći izum ljudske vrste.
Kada govorimo o muzici koja danas nastaje gdje u svemu tome vidite rokenrol? Gdje je budućnost rokenrola nakon što danas kultni bendovi, recimo, prestanu da sviraju, da održavaju koncerte i stvaraju muziku?
Rokenrol više nije mejnstrim. Od 2012. globalno nemate rok pjesmu u top 40. Ipak, rokenrol i dalje živi, razvija se i ima još uvijek svoju publiku. Pedesetih godina prošlog vijeka se isto desilo sa džez muzikom koja je do tada bila mejnstrim. Dolaskom rokenrola džez je potisnut, ali je još uvijek prisutan u društvu i dalje se razvija. Ne mogu da predvidim budućnost rok muzike. Vjerovatno u nekoj ladici zajedno sa klasicima i klasičnom muzikom.
RTV Visoko/GS/Visoko.co.ba