VISOČKO BLAGO VRIJEDNO OBNOVE-MUSALA

Jedan od zadataka vrijedene ekipe Zavičajnog muzeja Visoko u narednom periodu bi mogao biti povratak MUSALE u gradski park. Imali smo je pa izgubili. Neka replika bi dobro došla uz adekvatno pojašnjenje. Ulicu imamo, ali MUSALE više nema.

Gotovo svaki grad i kasaba u Bosni i Hercegovini nekada su imali svoju musalu. Riječ koja potiče iz arapskog i turskog jezika, danas češće preživljava kroz naziv ulica, nego li kao vrijedan kulturno-historijski spomenik.

Musala (tur. musalla) je mjesto (livada,bašča ili kakav drugi povelik prostor) na kome muslimani cijelog grada,varoši, grupno pod otvorenim nebom, klanjaju bajramsku molitvu «bajram namaz», džumu i dženaze.

Kroz Leksikon islama, Nerkeza Smailagića, saznajemo da su se i u doba posljednjeg božjeg poslanika Muhammeda a.s., nakon njegovog prelaska u Medinu, brojne svetkovine, održavale na ovakvim mjestima sa posvećenim karakterom. Bogoslužje mrtvima, molitva za kišu i drugi obredi, održavali su se ne samo na musali u Medini, već i mnogim drugim mjestima, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Prostrano mjesto, opasno zidom sa mihrabom (ovalno mjesto u zidu musale ili džamije), imalo je svoj prostor poput govornice(mimber) za hatiba, čovjeka koji je predvodio obred.

Sarajevska musala je bila smještena na mjestu zgrade nekadašnjeg Izvršnog vijeća BiH.

«Kolika je na Musali jalija, još je veća Atlagića kapija», pjevale su bosanske sevdalije.

Visočka musala bila je locirana u gradskom parku, otprilike na početku današnje spomen kosturnice. Potok i česma na lokalitetu današnje Hadžijine vode u Visokom, služili su putnicima na hadž, za uzimanje abdesta, nakon čega bi klanjali u musali i kretali na dalek put.

Posljednji tragovi musale su uklonjeni sredinom 1963. godine, kada se po projektu Marijana Kockovića, čuvenog arhitekta tog vremena, počela graditi partizanska spomen kosturnica.

Musala je danas naziv ulice koji vodi od parka prema visočkom hotelu. Stariji ljudi se sjećaju detalja iz svoje rane mladosti, gdje su još kao djeca, skakali sa već trošnog zida građenog od vapnenca. Neke je i redar-milicioner Radovan vukao za uho. Pamte i mezarje koje je izmješteno sa te lokacije, te nekadašnji vatrogasni dom i stočnu pijacu (tzv. Vrto) koji su se nalazilili na prostoru današnjeg hotela.

Veći angažman u turističkom smislu i pojačana briga za očuvanje arhitektonsko-kulturnog naslijeđa u Visokom, mogli bi pored musale, vratiti nestale stupe i hambašče, koje su koristili čuveni visočki tabaci, razvijajući kožarski zanat na prostorima uz rijeku Fojnicu.

povezani članci

Najnovije