Nedjelja, 25 Februara, 2024

Peti decembar: Svjetski dan turske kafe

Zbog jedinstvenog mirisa koji ispunjava domove, kafiće, kancelarije i na kraju ulice, turska kafa je jedno od najprijatnijih iskustava koje možete doživjeti tokom svog putovanja u Tursku.

Kafa je u Turkiye društveni posrednik koji okuplja ljude povezujući ih i pozivajući na druženje. Uloga kafe je toliko važna da najbitniji sastanci i razgovori nakon obroka počinju uvijek istim pitanjem: “Kakvu kafu pijete?”

Jedinstven okus i tradicionalna vrijednost kafe uvrstili su je na UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine 2013. Od tada se 5. decembar, datum upisa turske kafe na UNESCO-ovu listu, obilježava i slavi kao “Svjetski dan turske kafe”.

Turska kafa je u središtu društvenog života otkako je prvi put skuhana u 16. stoljeću. Mirisni napitak proširio se širom osmanske imperije i svojim ritualima, tradicijom i ulogom obišao svijet. Kafa je ključna za tursku kulturu, a turska riječ za doručak je “kahvalti”, a doslovno znači “prije kafe”. Kad god posjetite prijatelje ili porodicu u Turkiye, uvijek će vam biti ponuđena turska kafa kao piće dobrodošlice. To važi i za svadbene proslave, zaruke, rođenja i skoro sve društvene događaje.

Način kuhanja turske kafe ostao je nepromijenjen stoljećima i to je jedna od odlika njene jedinstvenosti. Turska kafa se priprema tako što se fino mljevena i u prahu zrna kafe kuhaju u hladnoj vodi u posudi turskog naziva “cezve” (džezva). Nakon ključanja, kafa zapjeni, a potom se sipa u šoljice u kojima se na vrhovima stvara baršunasta pjena. Za razliku od nekih drugih kafa, turska kafa se sipa u šoljice sa svojim talogom i uvijek se servira s čašom vode, rahat-lokumom ili drugim slatkišom.

Turska kafa razlikuje se prema načinu mljevenja i pripremi, ovisno o sastojcima i navikama stanovništva različitih regiona Turkiye.

Drveće mastike, koje se može naći širom Egejskog regiona, sa sobom nosi tradiciju pravljenja turske kafe s mastikom.

Menengic kafa, pripremljena je sušenjem zrna drveta “Pistacia terebinthus”, veoma je popularna u Gaziantepu koji je “turska domovina pistacija” na jugoistoku zemlje.

Dibek kafa, obično smrvljena u kamenoj posudi, postala je popularna kao jedinstvena alternativa turskoj kafi zbog svoje blage arome i kao turska kafa koja se može poslužiti sa mlijekom. Mirra kafa poznata je kao čvrsta i gorka kafa, a obično se preferira u jugoistočnim pokrajinama Turkiye, Sanliurfi i Mardinu.

RTV Visoko/federalna.ba/AA

 

 

povezani članci

POPULARNO