U nekom od prošlih tekstova sam rekao SVE ĆE BITI DOBRO!
Da li je neko primjetio neke sive oblake koji su sipali snijeg koji se spuštao ovog utorka. Nije ovo vrijeme za depresiju strah i crnjake.
Panika. Ma kakva panika? Ok. Pojavio se neki sivi oblak. Prijeti kišom. Sklonićemo se dok ne prođe i nastavljamo dalje.
Volio bih da nekako aktivirati ljude iz svijeta islama. Da malo objasne narodu jednu BITNU STAVKU.
Mudri ljudi su mi rekli da je islam kao najmlađa i vjera u punoj snazi, u fazi proljeća. Nije to naše kalendarsko proljeće nego mnogo, mnogoooo duži period. Napišite nešto o tome. Bar za one kojima islam nije još duboko u srcu.
Vratimo se dunjalučkim stavkama.
Davno je rečeno da je bolje gram preventive nego kilogram lijekova. Gledaju ljudi vijesti pa ih malo prepadne preventiva u sportskoj dvorani u vidu izolatorija. Vjerovatno neće trebati, ali bolje tu liječiti nekog eventualno lakše oboljelog, nego dozvoliti da se zaraze i drugi. I ovaj naš momak što se zarazio u Konjicu skoro pa ozdravio.
I da “odvadim” 50 posto priče dr. Semira Osmanagića o našim piramidama i ljekovitosti, onih 50 posto bi nas moglo dodatno zaštiti. Nešto dobro zrači, nešto dobro liječi.
Ima jedna misija na koju svi pomalo zaboravljamo. Dosta ljudi je u današnji vakat samo. Imaju zabranu izlaska ili su u određenoj izolaciji. Telefone u ruke. Nazovimo ih. Popričajmo sa njima. Možda će im to biti mnogo ljepši poklon od brašna, ulja ili dezinfekcionih sredstava.
I ova situacija se mora gledati sa pozitivne strane. Neka vrata se zatvaraju, neka otvaraju. Mi ih ne vidimo, ali se otvaraju.
Pa kad bi nas Gospodar kažnjavao po djelima, a ne po svojoj milosti, nas odavno ne bi ni bilo.
Nije da se nismo ogriješili. Čak i prema ovoj raji koja se vratila iz zemalja gdje se virus već raširio. Pa nisu išli da se provode, nego da zarade koru hljeba za svoje porodice. Znamo mi često vidjeti trn u oku komšije, a u svom oku ne napipati balvan.
Mnogo je volontera što pomažu ljudima. Neki i ne žele da zna lijeva šta daje desna. Za one kojima treba, hljeb je besplatan. Drugima se sve što naruče dostavlja besplatno. Treba pohvaliti što je za pohvalu. Nekad takva djela mogu zamijeniti molitvu u crkvama i džamijama.
U ovakvim vremenima nama treba jedinstvo i disciplina.
U vremenu kada ostanemo sami sa sobom, treba se pretvoriti u minijaturu svoga tijela i venama se spustiti do svog srca. Da probamo počistiti grijehove jezika, očiju, ušiju… Da vidimo malo ko smo i možemo li biti još bolji.
I kad se ne vidimo, i kad se ne čujemo, ipak možemo i moramo da ostanemo zajedno. I bez stiska ruke, i bez zagrljaja, i bez poljupca, i bez dodira. Svaki direktan kontakt naprasno je postao opasnost, koja nas upozorava, ali i podsjeća da prirodne vrijednosti ljudskih osjećanja bliskosti nismo dovoljno poštovali i dostojno cijenili.
Mnogo smo se otuđili od prirode. Jureći za novcem i materijalnim ubrzali smo život, a rat nije ništa drugo do to ubrzanje i čini se da Gospodar šalje znakove da usporimo. Puno smo se zamjerili prirodi. Otuđili od nje. Zato nas je priroda, na svoj način, udaljila jedne od drugih… Tjera nas da razmislimo i opominje da shvatimo: zašto, kako i koliko smo narušili njen sklad.
Nismo isjekli svu tu predivnu borovu šumu. Lijepo je omirisati smolu, dodirnuti iglice. Lijeska samo što nije pustila list i tada šuma blista posebnim sjajem.
Proći će ovo. Na kraju će biti sve dobro. Pošto vidimo da sve nije dobro, vidimo da još nije kraj. Ne treba puno da se brinemo.
Nevolja je zajednička! Zajednički ćemo je i prebroditi.