U subotu, 02.10.2021. godine, još jednom smo išli pomoći sebi posjetom Srebrenici. Tradicionalno, učenici prvih razreda svoj prvi “izlazak” iz Medrese imaju u Potočare, u Srebrenicu.
Ove godine su im se pridružili i učenici drugih razreda jer oni prošle godine nisu realizirali ovu važnu posjetu zbog pandemije COVID-19. Sa svojim razrednicima i razrednim odgajateljima, njih oko 140 krenulo je put Srebrenice nakon doručka, oko 8:30h.
Po dolasku u Potočare, prema ranijem utvrđenom protokolu, u Memorijalnom kompleksu Potočari dočekali su nas kustosi muzeja. Nakon kraće pauze za ručak mnogi učenici su po prvi puta pregledali dokumentarni film o Genocidu i patnjama u Srebrenici 1995. godine, nakon kojeg su pregledali i stalnu muzejsku postavku.
Učenike je posebno dojmila nova muzejska postavka pod nazivom “Koracima onih koji (ni)su prešli”.
Učenici nisu krili suze, a bilo je i nemoguće proći kroz pogone bivše fabrike akumulutaora u Potočarima a ne osjetiti jezu, strah ali i donijeti čvrstu odluku: “nikada više”.
Nakon prolaska kroz muzejske postavke učenici su na musalli u Potočarima poslije klanjanja podne namaza proučili odlomak iz Kur’ana Časnog i poklonili nevinim bošnjačkim žrtvama.
Kao i svake godine, naš učenik 10. generacije Ahmed Hrustanović, imam Bijele džamije nas je čekao u Srebrenici gdje nam je iz prve ruke ispričao svoju srebreničku sudbinu, ali se osvrnuo i na ljepotu učeničkih dana provedenih u Medresi.
Također, bilo je zanimljivo slušati i o Srebrenici danas i životu Bošnajka u njoj. Tišina u džamiji izazvana vještinom predavača da dočara trenutke koje je opisivao sama po sebi bila je pohvala Ahmedu.
Uz rastanak i obećanje da ćemo opet doći, oko 15:30h, iz Srebrenice smo krenuli prema Medresi prepuni utisaka koje smo međusobno prepričavali.
Medresa, njeni profesori, njeni učenici svu Istočnu Bosnu nose u srcu, a ubrzo će biti riječi i o projektu koji će Medrea realizirati jednom novom posjetom ovom dijelu naše domovine.
Tekst: Emir Uzunalić, prof.
Foto: Adnan Tihić, prof.