Na današnji dan, 5. novembra 2003. godine u Visokom, u krugu svoje porodice, preminuo je legendarni bosanskohercegovački glumac Zaim Muzaferija.
Filmski, televizijski i teatarski glumac penziju je stekao kao profesor njemačkog i francuskog jezika.
Zaim Muzaferija je rođen u Visokom 9. marta 1923. godine. Filmski, televizijski i teatarski glumac, penziju je stekao kao profesor njemačkog i francuskog jezika.
Prvu nagradu dobio je na Prvom festivalu amaterskih pozorišta BiH u Travniku, i to za režiju predstave Dnevnik Ane Frank. Nakon toga seli se u Travnik gdje je preuzeo tamošnje Amatersko pozorište.
U februaru 1961. godine ostvario je prvu filmsku ulogu u filmu Veljka Bulajića Uzavreli grad, gdje je imao epizodnu ulogu. Za ulogu u tom filmu nagrađen je specijalnom nagradom na festivalu u Puli.
Igrao je uglavnom rustične likove plemenite naravi, a posebno su se isticale nagrađivani filmovi Praznik (1967) Đorđa Kadijevića i Mali vojnici (1968) Bate Čengića.
Za ulogu podvornika u filmu Stanica običnih vozova Nenada Dizdarevića dobio je 1990. Zlatnu arenu na Pulskom festivalu.
Posebno značajnu ulogu ostvario je u TV-drami Jagoš i Uglješa Bate Čangića, a najdraže su mu uloge bile u filmovima Žena s krajolikom Ivice Matića i Ovo malo duše Ademira Kenovića.
“Ja nisam nikada imao namjeru ni želju preseliti u Sarajevo, Zagreb, Beograd, a bilo je mogućnosti i ponuda i u Sarajevu i u Zagrebu i u Beogradu. Ja nisam mogao, nemam ja te petlje da napustim nešto gdje sam rođen; ja sam ovako golem po izgledu, a vrlo mehak po nekoj duši, srcu, kako se to zove uopšte što je unutar u insanu. Ne bih mogao preboliti ove moje Ševulje, Ševulje su imanje, voćnjak mojih pradjedova i mog babe rahmetli, to ne bih mogao nikada napustiti. Dakle, ne bih se mogao odlučiti da napustim Visoko bez obzira na ono, što kaže naš narod: ko je na vršaju, njemu će biti i žita. Ja nisam bio na vršaju, nisam bio u Sarajevu, gdje se započinju ideje o filmovima koji će se snimati, ni u Zagrebu, ni u Beogradu, gdje si na očima rediteljima. Trebalo je baš svakom reditelju da se sjeti mene, baš da mu ja trebam za tu i tu ulogu”, rekao je za Dane rahmetli Zaim Muzaferija 2001. godine.
Samo četiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003. godine Zaim Muzaferija je umro u krugu svoje porodice u Visokom.