Visočanin Edin Smajlović u dalekoj Rusiji vodi kompaniju koja prodaje kavijar i morske plodove

301

Edin Smajlović rodom je iz Visokog. U tom gradu je imao nekoliko picerija i vodio veće projekte otvaranja ugostiteljskih objekata, a zatim se otisnuo u neistražene predjele daleke Rusije – u Kazanj, glavni grad Republike Tatarstan i jedan od najvećih gradova Ruske Federacije. U gradu koji je veliko industrijsko, trgovinsko i kulturno središte, i najvažnije središte tatarske kulture, sada vodi uspješan biznis – prodaje kavijar i morsku hranu.

Iz Kazanja za Furaj.ba govorio je o svojoj kompaniji i putevima koji su ga odveli tamo gdje sada živi i radi…

“U Rusiju me je odveo posao. Naši ljudi koji su već odavno ovdje u Kazanu otvarali su tri restorana su me preko poznanika pronašli i predložili da radim za njih, što ja nisam mogao dobiti, jer je Rusija za nas neistražena zemlja”, rekao nam je Edin.

Život u Rusiji kaže da je jednostavan jer živi sa ljudima koji imaju mentalitet dosta sličan našem. Odluku da ostane u Rusiji donio je kada je upoznao svoju suprugu. Supruga mu je i dala ideju za pokretanje biznisa.

“Ona se bavila prodajom kavijara, a ja sam kao kuhar dodao ostale morske plodove. Odlučioo sam se za ovaj posao jer me on veže za kuhinju, jer ja ne samo da trgujem morskim plodovima, ja klijentu pomažem oko recepata i načina pripreme novih jela od morskih plodova”, pojašnjava nam Edin koji vodi kompaniju Sмайлович company.

Posao ide dobro onoliko koliko se sami trude, kaže Edin koji vjeruje da kada daju od sebe maksimum, onda dolazi pomoć od Boga.

Vremena da priprema jela nema mnogo, jer je zauzet oko istraživanja i pronalaska neobičnih morskih plodova, te dijeljenja recepata. O morskim plodovima stalno uči, traži nove dobavljače i neobične morske proizvode.

S obzirom na to da se kod nas kavijar povezuje sa hranom koju jedu isključivo bogati ljudi, Edin kaže da je to pomalo čudno, jer u Kazanju kavijari jedu svi – od djece do penzionera. Kaže da Rusi i inače mnogo konzumiraju ribu i da im se ona mnogo dopada. Nama je neobično čuti da se za goste pripremaju i po deset dana ranije, tako da Edinu pristižu i narudžbe koje mora isporučiti na tačno određeni dan. Neki proizvodi budu brzo gotovi, a nekima treba više vremena. Sve to mu ne pada teško, jer u Kazanju jedu ribu u svakom obliku, a njegovo je samo da fantazira o novim proizvodima.

Ispričao nam je kako imamo dosta sličnosti sa Rusima, osim što mi u Bosni mnogo volimo meso, a u Rusiji ribu. Najviše sličnosti kaže da imamo sa Tatarima koji su većinom muslimani, te su te sličnosti najčešće vezane za vjeru. U Kazanju ima mnogo poznanika, a i supruga mu je Tatarka.

Zbog posla posljednjih nekoliko godina nije bio u BiH, stoga mu nedostaje domovina.

“Kada dolazim najviše volim biti u rodnoj kući, ali i obilazak Bosne je uvijek prijatan. Uglavnom nek smo u Bosni, pa bilo gdje”, kaže Edin za Furaj.ba.

Za budućnost nema mnogo planova, jer kaže da je čovjek koji je prepušta Bogu.

“Ja ne volim gledati daleko. Najvažnije je da je insan zdrav!”, rekao je Edin za kraj razgovora za Furaj.ba.