Ovog jutra, humanitarci sa Buka krenuli su putem Viteza, srcem vođeni, kako bi pružili ruku podrške jednoj hrabroj samohranoj majci i njenoj djeci.
Njihov život je prije tri godine iz korijena promijenjen – otac, stub porodice, iznenada je preselio. Iza njega su ostali njegova supruga, tada suočena s neizmjernom tugom, i dvoje mališana, još nesvjesni težine gubitka.
Danas, dječak ima 12 godina i učenik je šestog razreda. Sportista u duši, trenira nogomet s velikim žarom i snovima o velikim terenima. Njegova sestra, desetogodišnja djevojčica koja je upravo završila četvrti razred, umjesto loptom, svoje ruke koristi za kreativnost – najviše voli praviti nakit, izražavajući sebe kroz boje i oblike.
Majka, iako slomljenog srca, ne posustaje. Radi i trudi se da svojoj djeci obezbijedi osnovne uslove za život, da ih sačuva dostojanstvom i toplinom doma.
Naša posjeta je donijela mnogo radosti: dječaku smo uručili nekoliko fudbalskih lopti, nekoliko pari kopački i garniture dresova – oči su mu zablistale od sreće. Njegova sestrica nije ostala zaboravljena – kupili smo joj kompletan pribor za izradu nakita, a ona nas je nagradila osmijehom koji govori više od hiljadu riječi.
Zahvaljujući plemenitim ljudima koji su otvorili svoja srca, porodici smo donijeli i odjeću, obuću, školski pribor, ruksake, slatkiše, a majci uručili i 1.600 KM kako bismo joj barem malo olakšali svakodnevne brige.
Na kraju dana, nismo donijeli samo poklone – donijeli smo nadu. Hvala svim dobrim ljudima koji su omogućili ovu dječiju radost. Neka vas Allah čuva i podari vam svako dobro.
Humanitarci s Buka