Nacionalni spomenici su imovina koja je zbog svog kulturnog, historijskog, vjerskog i etničkog značaja izuzetno važna i vrijedna za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Nacionalnim spomenikom se mogu smatrati mali predmeti kao što je pokućstvo, odjevni predmeti, radni pribor, alati, rukotvorine, slike, knjige, skulpture, fragmenti građevina, natpisi. Od nekretnina mogu biti povijesne građevine i spomenici koji mogu biti stambeni, vjerski, školski, upravni, trgovinski, javni, infrastrukturni, vojni, gospodarski i tako dalje.
Osim građevina, mogu biti i građevinske cjeline koje tvore kompleks određene namjene koja je nastala kao rezultat gradnje u historijskom području. Nacionalnim spomenicima mogu biti područja: gradska, seoska, arheološka, industrijska, povijesna, prirodno područje u vezi s nekim obredom ili tradicijom i slično.
Kada govorimo o kulturnom i historijskom naslijeđu u našem gradu, gradu Visoko, možemo neskromno reći da smo po tom pitanju jako bogati. Ponos kraljevskog grada Visokog koji se jasno ističe je nacionalni spomenik na vrhu brda Visočice odakle se kasnije razvio sam grad Visoko.
Stari grad Visoki je bio poznati srednjovjekovni grad i tvrđava koji je nastao tokom 14. vijeka na brdu Visočici. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice se danas nalazi grad Visoko.
Prvo spominjanje Starog grada Visokog se desilo 1. septembra 1355. godine, u povelji mladog bana Tvrtka I. Kotromanića pod nazivom “in castro nosto Visoka vocatum”, što znači da je u vrijeme vladavine njegovog prethodnika bana Stjepana II Kotromanića, u prvoj polovini 14. vijeka, ili sagrađen ili je već postojao.
Primarna funkcija Starog grada Visoki je bila odbrambena, ali također je bilo mjesto odakle su bosanski vladari pisali mnoge povelje i dokumente. To je dokaz da je, osim svoje vojne namjene, grad Visoki bio povremeno stolno mjesto, uz obližnje Mile, Moštre, kao i njegovo podgrađe Podvisoki, koje je bilo trgovačko središte, urbano naselje i kraljevski dvor.
Iz pisanih izvora se vidi da je politički značaj bio daleko veći od njegove obrambene moći.
Osnovna politička funkcija visočkog grada je bila uloga upravnog centra teritorijalno-političke jedinice koja se zvala Bosna. Uprava tom jedinicom, ujedno na teritoriju u samom centru države, u vrijeme kraljevstva bila je povjerena velikom knezu bosanskom koji je rezidirao u gradu Visokom. Ispod grada Visokog formiralo se vremenom podgrađe “jedno od najstarijih i najtipičnijih urbanih aglomeracija u srednjovjekovnoj Bosni”.
Ako se uzme u obzir činjenica i da je u Milama (Arnautovići) bilo mjesto održavanja sabora, franjevački samostan, a između 1377. i 1461. godine i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, nije teško zaključiti da je visočka dolina sa starim gradom Visoki, Podvisokim, Milama i Moštrima bilo rano središte Bosanske banovine i kasnije kraljevstva.