“Suze ramazanskog jutra: Priča o majci i troje jetima”
Zenica – grad tuge, ali i dobrote. Tamo, u jednoj skromnoj kući, živi majka sa svoje troje djece – troje jetima. Njihov svijet se srušio jedne ramazanske zore, kad je tišina grada bila ispunjena tek šapatima dove i zvukom sehura. Tog jutra, njihov otac – vrijedni, čestiti musliman – ustao je sa porodicom, nahranio dušu ibadetom, klanjao sabah-namaz i krenuo na posao. Nije znao da će to biti posljednji put da poljubi čelo svojoj ženi, posljednji zagrljaj kćerkama, posljednji pogled ka sinčiću koji je još spavao.
Saobraćajna nesreća ga je tog jutra odnijela. U trenu. Bez pozdrava. Bez opraštanja. Ostavio je za sobom neizmjernu tugu i prazninu, ali i neizbrisiv primjer kako izgleda jedan iskren, odan čovjek i otac.
Majka, hrabra žena, danas nosi teret života na svojim leđima. Njena svakodnevnica su suze koje briše krišom, kako djeca ne bi osjetila njenu bol. Najstarija kćerka, gimnazijalka, već prerano nosi ozbiljnost u pogledu, spremna pomoći majci kad god zatreba. Mlađa sestra, sedmogodišnjakinja, tek je zakoračila u školske klupe, a već zna šta znači riječ “gubitak”. Najmlađi – dvogodišnji dječak, još ne razumije šta se desilo. Traži babino naručje, zove ga kad zaspi, ali odgovora nema.
Danas su ih posjetili humanitarci s Buka. Donijeli su im osmijehe i nadu u bolje sutra.
Nova odjeća, obuća, školski pribor, igračke, slatkiši, pampers za najmlađeg, higijenski proizvodi – i, što je najvažnije, 2.700 KM koje će im pomoći da bar nakratko lakše dišu.
U očima djece zablistale su suze – one radosnice. Majka ih je grlila jače nego ikad, zahvaljujući Allahu i dobrim ljudima koji su pokazali da nisu sami.
Ovo nije samo priča o gubitku. Ovo je priča o borbi, o snazi majke, o dostojanstvu jetima i o srcima koja kucaju za druge.
Zahvaljujemo se svima koji svojim prilozima pomažu da ovakva djeca znaju – nisu zaboravljena. Molimo Uzvišenog Allaha da vas sve nagradi najljepšom nagradom i sačuva vas velikih iskušenja.
Jer svaka suza jetima ima vrijednost koju samo Allah zna.