Četvrtak, 28 Marta, 2024

GIMNAZIJALCI NA PROMOCIJI KNJIGE DAMIRA OVČINE: KO SAM TI JA

“U hladnoći pod toplim kaputom. Smiren dekom. Urađenim vježbama. Pročitanim stranama. Izdržavanjem bez hrane. Bez zvukova. S mantrom da je smirenost spas. Na vrućini. U oguljenom stanu. U zgradi spaloj na dvije žene. S markirima na sve strane. S neprekidnim osluškivanjem. S jelom tek kasno naveče dolje u njenom toplom svijetu. S riječima bez glasa. Sa zvukovima s ulice kao stalnim upozorenjima.”

Ovaj tekst samo je odlomak je jednog nesvakidašnjeg romana koji nosi naziv “Ko sam ti ja”, bosanskohercegovačkog pisca Damira Ovčine.

Još jedno književno veče u nizu održano je u četvrtak, 7. oktobra, u prostorijama Kulturnog centra “Altindag” u organizaciji Gradske biblioteke „Visoko“. Promociji je, između ostalih, pristustvovao velik broj srednjoškolaca, što ju je sigurno obogatilo na još jedan poseban način i pokazalo kako je itekako još uvijek budna svijest o čitanju među mladima.

Autor je rođen u Sarajevu 1973. godine gdje je završio studij književnosti. Za prvi roman “Kad sam bio hodža”, objavljen 2016. godine, dobio je nagradu “Mirko Kovač” i “Hasan Kaimija”.

“Ko sam ti ja” je, kako on kaže, nastavak na njegov prvi roman koji nosi naziv “Kad sam bio hodža” i njegov pokušaj da ga dopuni. Roman govori o sedam mjeseci 2016. godine i opisuje dešavanja koja su se desila 20 godina poslije “Hodže”.

Damir Ovčina je u razgovoru o knjizi i njenim glavnim likovima kaže da “njegovi likovi besramno uzimaju ono što žele iz njegovog života i da ih on poput režisera neke drame gleda sa strane i samo upućuje”.

Ove književne večeri gospodin Ovčina nas je kroz svoju prizmu pod nazivom „Drugi ljudi ne trebaju pisati i misliti kao ja“ upoznao sa svojim djetinjstvom, uspomenama, slikama koje ga inspirišu i potiču na pisanje i sa svojom istinom o stvarima.

Kroz razgovor sa njim saznali smo i njegove stavove prema obrazovanju i izučavanju književnosti kao umjetnosti.

„Književnost, ako vrijedi, vraća istinitost u jezik“, ističe gspodin Ovčina i podsjeća nas koliko je važno konstantno vraćati se istini kojoj nas književnost uči, koliko je važno upoznati sebe kroz nju i promišljati o svemu što nas čini živima.

S obzirom na to da je gospodin Ovčina za vijeme ove književne večeri iznio mnoge neobične stavove i metode o izučavanju književnosti, kao srednjoškolci tražili smo od njega savjet kako da gledamo na svijet slova i knjiga te kako treba da se ponašamo prema tom sistemu koji nas „stavlja u okove“.

„Na život treba gledati koliko god je moguće veselo, koliko god je moguće hrabro, a hrabro je svakako bolje nego veselo, jer da biste bili jači u njemu, misim da čitanje pomaže i olakšava. Šta god da pročitate, a da vrijedi, ojačava vas. Rješenje nije puka poslušnost, kao ni neposlušnost, rješenje je u razmišljanju.

“Uprkos tome što stavovi Damira Ovčine imaju jednu neuobičajenu formu i otpor prema okvirima, jasno nam je prenio poruku da nije problem što u današnjem sistemu življenja i učenja ima mnogo okvira, nego je problem što nas posvećenost njima i formi udaljava od suštine.

Damir Ovčina se sa okovima i okvirima bori kroz bezuslovno slobodoumlje. A vi?

Tekst: Hana Bašić i Emina Babić IV a
Fotografije: Hana Bašić IV a

povezani članci

POPULARNO