Najgledaniju predstavu u regiji, “Đurologiju” Branka Đurića Đure, Visočani su imali priliku pogledati sinoć u KC “Altindag”. Smijeh uvijek produži život. Naučno je dokazano. U devedeset minuta tipičnog životnog humora, oko 400 ljudi se smijehom do suza, napunilo pozitivnom energijom za narednu sedmicu. Iako vidno iscrpljen i pod povišenom temperaturom, Đuro je odgovorio na par kratkih pitanja o Visokom i predstavi. Na početku smo ga pitali koliko voli Visoko?
“Obožavam, mnogo sam češće tu kad ne nastupam. Kad sam u Sarajevu, ja sam svaki dan u energetskim tunelima. Meditiram unutra, svaki dan bar po sat vremena.”
Đurologija traje veće deset godina. Pitali smo ga da li je očekivao da će predstava toliko dugo trajati, uz uvijek traženu kartu više?
“Nisam stvarno. Ono kad spremaš neku predstavu, uvijek se nadaš da će biti jedno stotinjak predstava. Stotinu je dobra cifra, a ja sam se krišom nadao da će biti možda dvije stotine. Ova večeras u Visokom je 786. i stvarno ne mogu da vjerujem da je već pola miliona ljudi već vidjelo predstavu i da je još uvijek gledaju.”
Pitali smo ga i za reakcije naših ljudi na predstavu, kada je igra u inostranstvu.
“Njima je posebno neki događaj, kad im dođem tamo. Lijepo mi je viđati tu našu raju svugdje po svijetu. Ja sam možda jedan od rijetkih koji nastupa od Vardara pa do Triglava, u Skoplju sam igrao desetak puta, u Ljubljani isto, sad da ne nabrajam gradove. Stvarno se u tim državama bivše Jugoslavije osjećam kao da sam kući i ljudi me isto tako primaju, tako da i kad nastupam u inostranstvu. Kad nastupaš u Australiji možeš da biraš u kojem ćeš klubu nastupati, srpskom, hrvatskom, našem, a ja sam izabrao slovenski klub i tamo su došli svi, sva raja. Tamo su mi rekli, da baš rijetko dolaze svi na neku predstavu i to mi je poseban kompliment.”
Da li će deset godina Đurologije objediniti u svojoj novoj knjizi.
“Da. Pa hoću. Ima već deset godina kako sam izdao svoju prvu knjigu i sad je možda vrijeme za tu sljedeću. Stvarno je bilo toliko tih događaja, da bi se mogla sastaviti još jedna knjiga pod nazivom “Mojih šezdeset”.”
Na kraju razgovora je izrazio želju da se vidimo u Visokom što prije, jer ga zaista izuzetno puno voli.
