2001.g. Glavna skupština UNESCO-a usvojila je Opću deklaraciju o kulturnoj raznolikosti čiji je cilj pomoći državama da u vlastitim sredinama, poštujući i promičući kulturnu raznolikost, stvore uvjete za dijalog kultura i civilizacija u uvjetima globalizacije. Svjetski Dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj proglašen je 2002. godine.
Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. i Konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnog sadržaja i umjetničkog izričaja iz 2005. godine, najnovije su od sedam međunarodnih konvencija kojima UNESCO promiče i jača kulturnu raznolikost u svijetu, nastavljaju rad započet Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972 godine.
Kulturna raznolikost ne može se nametnuti proglasom, nju se živi i promatra. Cilj Svjetskog dana kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj je stoga njegovanje iskustva ove raznolikosti u duhu znatiželje, upuštanja u dijalog i uzajamnog osluškivanja, kako bi se testirale praktične mogućnosti razvoja koje nudi kulturno poduzetništvo, industrije kreativnosti, kulturni turizam i očuvanje kulturne baštine.
Kulturna raznolikost simbol je nastojanja da se poticanjem razvoja raznolikih svjetskih kultura spriječi unificirani razvoj svijeta. Ona predstavlja polaznu točku za suživot i uključenje svih ljudi te je osnova za život u multikulturalnom svijetu. Važan je čimbenik razvoja, a njezino je poštivanje ujedno i poštivanje ljudskih prava. Na taj način UNESCO utvrđuje svoju predanost promicanju „intelektualne i moralne solidarnosti čovječanstva“.